Moj internet dnevnik
LEKTIRE
Blog - travanj 2008
ponedjeljak, travanj 28, 2008
Sofokle (Σοφοκλης; Kolofon, 492 p.n.e. - Atena, 406 p.n.e.) bio je starogrčki dramatičar. Jedan je od trojice velikih grčkih tragičara, zajedno s Eshilom i Euripidom. Napisao je oko 130 drama, od čega 20 satirskih. Sačuvano je sedam tragedija:

    * Antigona
    * Elektra
    * Kralj Edip
    * Trahinjanke
    * Ajant
    * Filoktet
    * Edip na Kolonu

Sačuvan je i odlomak satirske drame „Sljednici” („Tragači”, „Lovački psi”) koji je 1911. pronađen na jednom egipatskom papirusu

Život
Sofokle je bio na prilično visokim državnim položajima. U ratu sa Samom bio je član strateškog saveza zajedno s Periklom. Radio je kao diplomat, političar i svećenik. Osnovao je zajednicu za Muze koja je okupljala najslavnije umjetnike toga doba.

Epitaf mu glasi: "Krijem u ovom grobu Sofokla, koji je prvi mjesto stekao tragičkom umjetnošću, najčasniji ukras."

Kao i Eshila, Aristofan ga je portretirao u svojim „Žabama”, a također i Frinih u svojim „Muzama”.

Plutarh opisuje kako se Sofokle prvi put naticao i odmah odnio prvu nagradu, a Eshil je teško podnio taj poraz. Stari izvori tvrde da Sofokle nikad nije bio posljednji u naticanju te da je imao dvadesetak pobjeda (Eshil ih je imao 13, a Euripid 5, od čega je jedna posmrtna). S „Filoktetom” je također dobio prvu nagradu, a tragedija je značajna po tome što se junak pokušava ubiti na samoj pozornici, što je za tadašnje poimanje tragedije bilo nečuveno.

Dramske inovacije
Sofokle u tragediju uvodi trećeg glumca i pojačava dramsku radnju. Povećava hor s 12 na 15 osoba, ali mu smanjuje uticaj. Njegov hor ne utiče na radnju, on je samo pasivni promatrač koji sa zanimanjem prati radnju, a u svom se sudu ne uzdiže nad običnim ljudima. Sofokle je prvi tragičar koji je uveo junakinje u svoje tragedije.

Njegovi likovi nisu više bogovi i idealizirana bića kao kod prijašnjih pisaca, nego su to stvarni ljudi koji sami odlučuju o svojoj sudbini. Iz svih njegovih tragedija izvire duboka humanost i visoki moralni principi koji upravljaju postupcima likova. Radnju pokreće slobodna ljudska volja. Sofoklovi su likovi psihološki produbljeniji od likova njegova prethodnika Eshila.

Kaže se da je Sofokle jednom rekao: "Ja prikazujem ljude kakvi bi trebali biti, a Euripid kakvi jesu."

Zanimljivosti i anegdote
    * Kao i mnoga druga grčka imena, Sofoklovo također ima značenje. To je složenica od σοφός (sophos) = "mudar" κλέος (kleos) = "slava". Ime mu tako dobiva značenje "slavan po mudrosti".

    * U braku s Nikostratom imao je sina Ijofona koji je bio ljubomoran na druge sinove, posebice na to [to je Sofokle najvi[e volio unuka drugog sina. Ijofont je tako podigao tužbu protiv svoga oca optužujući ga za staračku slaboumknost te je tražio da ga se stavi pod tutorstvo. Sofokle je pred sucima pročitao dio svoje drame koju je upravo stvarao, a suci su ga potom oslobodili, jer čovjek koji može tako lijepo pisati, ne može biti senilan.

    * O njegovoj smrti kolaju brojne anegdote. Jedna kaže da se zagušio jedući bobicu nezrela grožđa. Druga pak kaže da je umro od radosti kad je čuo za pobjedu u kazalištu. Treća govori da je recitirao dugačku rečenicu iz „Antigone” koja nije imala stanku za disanje te je na posljetku izdahnuo.

    * Postoji priča koja govori o Sofoklovu pokopu. Njegova je obiteljska grobnica bila na putu prema atičkoj tvrđavi Dekeleji koju su u to vrijeme zaposjeli Spartanci. Noć nakon što je Sofokle umro, vojskovođi Lisandru, njihovu zapovjedniku, ukazao se duh boga Dioniza koji mu je rekao da dopusti povorci da ukopa čovjeka koji je upravo umro. Lisandar nije mario za taj san, no on se opet ponovio iduće noći. Tada se Lisandar raspitao o tome tko je umro i, pošto je saznao da je to Sofokle, dopustio je povorci da prođe. No, ta priča nema vjerodostojne kronološke temelje.

    * U početku je i sam Sofokle glumio u tragedijama, ali priča kaže da je morao prestati zbog slaba glasa te se tako odvojilo njegovo pjesničko umijeće od glumačkog.

Citati
    * Ko nije ništa pretrpio, ne smije me savjetovati.
    * Laž nikad ne doživi starost.
    * Radije bih časno pao nego pobijedio varajući.
    * Za pravedan će cilj slabiji pobijediti jačega.
    * Kratka izreka obično sadrži mnogo mudrosti.
    * Darovi neprijatelja nisu darovi i ne donose dobro.
    * Mnoge su stvari užasne, ali ništa nije užasnije od čovjeka.
    * Glupost je sestra zlobi.
    * Svako može pogriješiti, ali će mudar popraviti učinjenu grešku. Ustrajanje u grešsci dovodi do svih zala.
    * Vrijeme sve otkriva.
    * Niko ne voli one koji donose loše vijesti.
    * Najljepša stvar koju čovjek može učiniti jest biti drugome koristan.
    * Sinovi su majci sidra života.
    * Najveća je sreća onu koju nismo očekivali.
    * Oštre riječi ujedaju iako su iskrene.
    * Za nemogućim ne valja posezati.
    * Tvrdoglasvost je isto što i bezumlje.
lektire-lektire @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Vrsta djela:
Drama, tragedija

Mjesto radnje:
Teba

Vrijeme radnje:
V. stoljeće

Tema:
Sukobljavanje Božjih i ljudskih zakona

Kratki sadržaj:
Prvi čin
Poslije smrti Polinika i Eteokla, koji su poginuli u međusobnom sukobu,
vlast u Tebi preuzima njihov ujak Kreont. On je zabranio da se Polinikovo
tijelo pokopa, jer je Polinik izdao domovinu, borio se protiv nje.
Onaj tko prekrši tu zapovijed bit će kažnjen, i to smrću.

Drugi čin
Dolazi stražar i donosi lošu vijest da je netko prekršio zapovijed
i pokopao Polinika. Stražar dovodi krivca za to djelo, Antigonu.

Treći čin
Kreont ju zbog tog čina osuđuje na smrt. Kreont i Antigona se
suprostavljaju jedno drugom u nepomirljivom sukobu.
Antigona objašnjava za što se ona bori, za Božji zakon, ali moć je na
strani novog vladara i Antigona mora umrijeti s Ismenom, sestrom,
koja joj se sad pridružila.

Četvrti čin
Antigonin zaručnik, Hemon, traži od oca Kreonta milost za Antigonu.
Sva ta Hemonova preklinjanja nisu uspjela. Antigonu će za kaznu živu
pokopati.
Peti čin
Tu počinje njezina tužaljka. Ona zajedno sa zborom oplakuje svoj život,
kojem je uskraćena udaja. Antigona završava tužaljku sažeto,
obrazloženim opravdanjem.

Šesti čin
Tiresije, prorok, dolazi i objavljuje da je Kreont zabranjujući
sahranu, okaljao sebe i svoj grad. Ali i tada Kreont odbija da odstupi.
Jedino pred prijetnjom nesreće on žurno, ali uzaludno mijenja odluku
da Antigonu oslobodi.

Sedmi čin
Hemon dolazi u zatvor, nalazi Antigonu mrtvu i sam se ubija.
Euridika, Kreontova žena, umire čim je saznala za sinovo samoubojstvo.
I tako Kreont ostaje sam kao puka sjena.

Analiza likova:
Antigona
Vrlo hrabra, odgovorna, ali ipak i osjetljiva i vrlo ranjiva. Izuzetna osoba
koja i danas može poslužiti kao primjer ljudske savjesti i odgovornosti.

Kreont
Okrutan čovjek koji zastupa samo zakon bez obzira na osjećaje i
ljudskost.

Hemon
Sin Kreontov, koji je bio razapet između ljubavi prema Antigoni i štovanja
prema ocu. Ali ljubav je nadvladala štovanje.

Sukobi:
U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva države i
zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija
je neminovna. Kako se Kreont ogriješio i o Božje zakone postoji i sukob
između Bogova i Kreonta, a budući da su Bogovi svemoćni, tu gubitnik
mora biti Kreont.

Stil i jezik:
Kao u svim grčkim, te i u ostalim tragedijama u "Antigoni" nalazimo
uzvišen način govora. Uz monologe i brojne dijaloge pisac povremeno
upotrebljava kratke didaskalije kojima najčešće najavljuje odlazak jednog,
a dolazak drugog lika ili upute koje je jedan lik dao nekom drugom liku na
sceni. Uz dostojanstven govor nalazimo i druga obilježja tragedije:
tragičan lik, tragičnu krivnju i naravno, tragičan završetak.
Djelo sadrži i mnoga stilska izražajna sredstva poput epiteta, matafora,
poredbi itd.

Izvantekstovni odnosi:
Izvantekstovne odnose "Antigone" sadrži drama "Kralj Edip" koja je
(kao što je već opisano u fabuli) usko povezana sa samom "Antigonom".
U djelu "Kralj Edip" se opisuje sukob Edipovih sinova i taj sukob se kasnije
odražava na radnju "Antigone". Sami motiv "Antigone" se nalazi u "Kralju
Edipu" u mržnji novog kralja Kreonta prema Antigoninom bratu Poliniku,
kojeg Kreont optužuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop. Može se čak
reći da je "Antigona", na neki način, nastavak drame "Kralj Edip".

Kritika djela:
Sukob vrijednosti redovito uključuje propast jedne od njih.
To je često smrt tragičnog junaka, kako svjedoči Antigonina sudbina,
ali i takva presudna mjera u njegovu životu koja će nepovratno obilježiti
njegovu budućnost, kao što se događa Kreontu. U svijetu koji ne podliježe
vrijednosnoj procjeni, u kojem nema ljepote i ružnoće, dobra i zla,
u kojem se sve pojave opisuju sa stajališta nezainteresirane znanosti koja
točno mjeri i utvrđuje, a da pri tome ne pokazuje bilo kakvu strast,
tragičan sukob nije moguć. Nema sumnje da će svatko od nas pročitati
"Antigonu" na svoj način. Ipak, jedno bismo iskustvo nakon toga čitanja
svakako morali ponjeti. Sukob koji je izbio u Tebi oko mrtva Polinikova
tijela nije mračna mitska priča koja je neponovljiva u našem vremenu.
Sofoklova nam je tragedija i danas razumljivo štivo - ona je dragocjen
književni podsjetnik koji nam olakšava da razumijemo onu stvarnost koju
knjige nisu mogle obuhvatiti.
lektire-lektire @ 23:22 |Komentiraj | Komentari: 50 | Prikaži komentare
petak, travanj 25, 2008
Ruski pjesnik rođen 6. lipnja 1799. godine u Moskvi. Potomak stare osiromašene plemićke porodice. Puškin je u ranom djetinstvu bio prepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i oslobođene kmetice Arine Rodionove Jakovljeve, kojoj zahvaljuje svoje odlično poznavanje ruskog narodnog stvaralaštva i jezika. Školovao se u plemićkom učilištu u Carskom selu u kome je, zahvaljujući liberalnim nastavnicima, vladao duh političkog slobodumlja. U liceju je pripadao progresivnom književnom kružoku Arzamas. Od 1814. godine Puškinovi se stihovi objavljuju i slava mladog pjesnika brzo raste. Iz liceja je izašao kao poklonik Radiščeva i Voltairea, te kao pjesnik slobode i protivnik autokratizma. Nakon završenog školovanja nominalno je služio u minstarstvu vanjskih poslova. Puškin je još kao osamnaestogodišnjak izražavao mržnju prema samovlašću i isticao je misao kako monarh ne vlada na temelju svog porijekla nego na temelju zakona svoje zemlje. Godine 1819. stupio je u literarni kružok Zelena lampa. Mjesec dana prije istupa dekabrista na Senatskom trgu piše mu njiho vođa Rilejev: U tebe su uperene oči Rusije, tebe vole, tebi vjeruju, u tebe se ugledaju. Budi pjesnik i građanin. Zbog svojih istupa car Aleksandar kažnjava mladog pjesnika progonstvom na jug Rusije koje je trajalo četiri godine (1820. - 1824.). U besarbijskom gradu Kišinevu Puškin se zbližava s aktivnim članovima Južnog društva - Pesteljem, Orlovom i Rajevskim. Revolucionarna previranja u Europi ojačala su pjesnikovo buntovno raspoloženje te u pjesmi Kinžal (1821.) govori o careubojstvu, a u poemi Gavriliada istupa protiv religije. Posljedica je bila ta da je Puškin 1824. godine otpušten iz službe i prognan u zavičajno selo Mihajlovsko, gdje je proveo dvije godine. Na dan dekabrističkog ustanka 1825. godine Puškin je bio u Mihajlovskom i ta ga je okolnost spasila kazne koja je zadesila ustanike. Novi car Nikola I oprašta kaznu Puškinu (1826.) i dopušta mu povratak u Petrograd, ali ga stavlja pod stalni nadzor policije i osobno cenzurira njegova djela.

Teško podnoseći reakciju koja se svalila na Rusiju poslije dekabrističkog ustanka Puškin misli na bijeg u inozemstvo, što mu ne polazi za rukom. Godine 1831. ženi se Natalijom Gončarovom. Otmjeni dvorski krug nije trpio Puškina i svetio mu se intrigama i klevetama. Uz to car je želio poniziti autora jetkih epigrama te ga 1834. imenuje kamerjunkerom, zvanjem uvredljivim za pjesnika s obzirom na njegov ugled i godine. Pored toga razne udvorice šalju Puškinu anonimna pisma s aluzijama na intimnu bliskost njegove žene i cara. Strastveni pjesnik izaziva na dvoboj (27. siječnja 1837.) Francuza D'Anthésa, avanturista i intriganta. U dvoboju Puškin biva smrtno ranjen i umire nakon dvodnevnih muka 29. siječnja u Petrogradu.

Glavna djela: Jevgenije Onjegin; Dubrovski; Kapetanova kćerka; Gavrilijada; Kućica u kolomni; Grof Nuljin; Pikova dama; Gozba za vrijeme kuge; Pripovjetke pokojnog Ivana Petroviča Belikina; Egipatske noći; Kameni gost; Bajka o ribaru i ribici; Bajka o popu i sluzi njegovom Baldi; Cigani; Vitez - tvrdica; Bajka o caru Saltanu; Motzart i Salieri; Želja; Elegija; Oda slobodi; Čadajevu; Poslanica u Sibir; Bahčisarajska česma; Poltava; Bronzani konjanik; Bjelkinove pripovjetke; Čuvar poštanske stanice; Uspomene u Carskom selu.

Prvi prijevod Puškinova djela na hrvatski jezik pojavio se 1842. godine u listu Stanka Vraza Kolo. Prevedeno je djelo Pikova dama, i od tada ga na hrvatski jezik prevode sve generacije naših pisaca od Vraza i Trnskog preko Harambašića i Martića do Kombola, Krkleca i Cesarića.

lektire-lektire @ 18:45 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Ideja:
Nikada ne smijemo biti oholi i sebični kao baka.

Analiza glavnih likova:
Starac – bio je pošten i dobar
Baka – okrutna i sebična
Zlatna ribica – ribica koja je ispunila sve želje starcu koje ih je zadala
                      baka, ali ne i zadnju.

Sporedni likovi:
Sluge, lude

Kratki sadržaj:
Starac i baka su živjeli u staroj kolibi od gline. Starac se bavio ribolovom,
a starica je prela. Jednoga dana starac je bacio mrežu u more i izvukao ju
punu mulja, i tako nekolio puta. Kada ju je izvukao treći put, u njoj je bila
samo jedna riba i to zlatna. Riba ga je zamolila da ju pusti i da će mu tada
ispuniti želje. Starac ju je pustio. Vratio se kući i to rekao starici.
Ona ga je izgrdila i poslala da zamoli da mu da novo korito. Ribica mu je
rekla samo neka se vrati kući. On je pred kolibom našao novo korito.
Baka ga je izgrdila i poslala da zatraži kuću. On je otišao i ribica mu je to
ispunila. Zatim je baka kazala da želi biti bogata vlastelinka.
Starac je otišao na more i zamolio ribu. Ona mu je to ispunila.
Kada se je vratio vidio je veliki dvorac. U njemu je bila baka.
Tukla je i derala se na sluge. Tako je prošlo nekoliko nedjelja.
Tada je došao starac i baka mu je naredila da želi biti carica.
Starac se je protivio ali je kasnije otišao. Zamolio je ribicu.
Nakon nekog vremena se vratio, a pred sobom je vidio još veći i raskošniji
dvorac. Kada je došao do bake htio joj je poljubiti noge ali ona je pozvala
stražare da ga odvedu. Baki je već postalo dosadno i rekla je starcu neka
zaželi od ribice da ona bude carica mora i da zlatna ribica pliva oko nje i
da joj ispunjava sve želje koje joj se prohtiju. Starac je otišao i zamolio
ribicu. Ona ga je slušala i zatim zaronila. Starac je dugo čekao odgovor.
Zatim se je vrato. Vidio je da više nema dvorca nego je umjesto njega
opet ona stara koliba.
lektire-lektire @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, travanj 22, 2008
lektire-lektire @ 23:24 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Bilješke o piscu:

Dragutin Tadijanović rođen je u Rastušju, kod Slavonskog Broda,

4. studenog 1905. u siromašnoj i brojnoj obitelji. Osnovnu je školu polazio

u Podvinju, susjednom selu, pješačeći svakog dana po nekoliko

kilometara. Te je rane đačke dane poremetio prvi svjetski rat koji je

odmah odvukao oca na frontu. U tim godinama, kao desetogodišnji

dječak, doživio je prvi susret s gradom. Gimnaziju je polazio u

Slavonskom Brodu. Prve je četiri godine pješačio od Rastušja do

Slavonskog Broda, svaki dan oko petnaest kilometara. Zatim je godinu

dana stanovao u brodskom samostanu, a jednu godinu kod nekog

građevinskog poduzetnika kao podučavatelj njegovih sinova i kćeri,

pa opet jednu godinu pješačio svakoga dana iz Rastušja u Brod i natrag.

Sveučilišni je studij započeo 1925. na Gospodarsko-šumarskom fakultetu

u Zagrebu, a 1928. g. prešao je na Filozofski fakultet na kojemu je kasnije

i diplomirao. U proljeće 1953. izabran je za izvanrednog, a 1965. za

redovnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Tadijanović je počeo pisati pjesme vrlo rano: u trećem razredu gimnazije,

u trinaestoj godini svog života, a sačuvao je samo one koje je napisao

potkraj 1920. i kasnije.

 

O njegovoj poeziji:

Poezija Dragutina Tadijanovića, živog klasika i prvaka hrvatskog

pjesništva, javlja se iz dubokog punog doživljaja, i kada se pjesnik vraća u

rano djetinjstvo i mladićke dan zarobljen bojama zavičajnih pejzaža i

melodijom svoje Slavonije, i kada u stihovima, na svoj način, poetski

ispisuje kronologiju svog života na putovima izvan zavičaja. Njegove su

pjesme osebujna ugođaja, slobodna stiha, dojmljive u svojoj sažetosti.

 

Uspomene

 - Lirska pjesma koja nam govori o ljubavi

 - Metaforičkog je značenja

 - Tema: Pjesnikovo sjećanje na svoju ljubav

 - Metafore – “Jesenas sam ostavio

                     Sedam zrelih jabuka

                     Da uvenu na granama,

                     Neuzbrane.”

 - Personifikacija – “... a kad bi večer raširila crna krila...”

 - Pjesma je bogata epitetima – zrelih, neuzbrane, bijeli...

 - Stih je slobodan, deveterac, tužna je ugođaja.

 - Ritam je spor, polagan.

 

 

Pustoš

 - Lirska pjesma

 - Misaona (kontemplativna) pjesma.

 - Tema: Usamljenost

 - Pomalo turobna ugođaja.

 - Preneseno značenje pjesnikove osamljenosti i tuge:

              “Nigdje nikog nema:

               Ni čovjeka, ni ptice.

               ... pusto mi je srce

               i žalosno lice.”

 - Metafora – “prolazim kroz tišinu”.

 - Pjesma je sastavljena od tri kitice: dva dvostiha i kitice od jednog stiha.

 - Slobodan stih bez rime.

 

Vraćanje u noć

 - Sretna ugođaja

 - Tema: Sjećanje na slike iz djetinjstva: povratak kosaca u predvečerje

 - Kratka, ali snažna pjesma

 - Pjesma je bogata epitetima – sivim, oštre, tamnim...

 - Metafore - “noseći miris...; oštre im kose zaspale preko ramena...”

 - Nostalgična je ugođaja, stih je slobodan, četverostih ili katrena,

   nema rime.

 

Kada prolaziš iznenada

 - Lirska pjesma

 - Tema: Ljubav jednoga mladog para (pjesnika i djevojke)

 - Sastavljena je od tri pjesničke slike:

 - U prvoj pjesničkoj slici pjesnik nam govori svoje osjećaje prema jednoj

   djevojci

 - U drugoj pjesničkoj slici pjesnik susreće anđela koji korača i smiješi mu

   se (preneseno značenje)

 - U trećoj pjesničkoj slici pjesnik opisuje anđela

 - Pjesmu sam doživio kao neostvarivu ljubav

 - Pjesma je bogata epitetima – iznenada, brzo, nestašno, veselo, sitno...

 - Pjesma ima dva dvostiha i jednu katrenu

 

Dojam o djelu:

Mislim da se Tadijanović potrudio približiti elementarnom i izvornom

lirskom izrazu, napustivši sve obveze u stihu: težište je stavio isključivo

na pjesnički ritam u poetskom rasporedu riječi i građi rečenice.

Po tome je najviše svoj, a istodobno i moderan pjesnik koji pronalazi

nove, neotkrivene izražajne mogućnosti.


 



Moje igračke

Tema ove pjesme je dječja igra. Pisac nam prikazuje čime se on zabavljao

u djetinjstvu. Pjesmu gradi na događajima kojima želi pokazati kako se

djeca bez računala i modernih igračaka mogu lijepo zabavljati.

Prikazuje nam i jednu pjesmicu koju su on i njegovi prijatelji pjevali za

razonodu:

 

Kreni koru, pušći vodu

Tele sisa mliko

Po dolini, po gorini

Po sljepačkoj torbetini!”

 

Koristi se riječima nerazumljivim za današnju mladež koje su kolnica,

ornice i škljoca. U ovoj pjesmi nema rime a ritam je veseo, brz, dječji kao

zaigrana djeca. Opisuje svakodnevne događaje u obitelji:

 

“Oca nema kod kuće, to znam. A djed nakon ručka spava. Moja baka sad

 pere suđe, I mene jako voli.”

 

Ima malo epiteta – “crvena škljoca”. Zbog ljepote stiha pisac vješto

koristi inverziju “šibe vrbove”. Pjesma ima pet kitica i kao u većini

njegovih pjesama stih je slobodan.

 

Rano sunce u šumi

Ova pjesma u meni budi osjećaje slobode i prekrasnog života.

Pjesma se sastoji od četiri pjesničke slike. U prvoj pjesničkoj slici motivi

su: zelene krošnje i proljetni vjetar. Ta je pjesnička slika vizualna.

Epitet je zelene krošnje, a personifikacija uleti proljetni vjetar.

U drugoj pjesničkoj slici motivi su: tanke strelice i šuma.

Personifikacija je: tanke strelice probodoše lišće. Ta je pjesnička slika

također vizualna. U trećoj pjesničkoj slici motivi su: cvjetovi, listovi,

male ptice i sunce. Epiteti su: rosnati i bijeli cvjetovi, a ima i inverzije:

sunce veliko. U četvrtoj pjesničkoj slici motivi su: stabla, trava i rosa.

Epitet je granatih stabala. U ovoj pjesničkoj slici ima i poredbe:

“sjenke granatih stabala narisaše kao prsti” i “blista rosa kao suze”.

Tema ove pjesme je Sunce koje se budi. Pjesnika je motivirala prekrasna

slika Sunca koje se diže rano ujutro. Pjesma se sastoji od četiri kitice i 22

stiha. Stih je slobodan. Prva kitica je tercina, druga i treća kitica su

šesterostih, a četvrta kitica je sedmerostih.

 

 

 

Nikad više

Ova ljubavna pjesma je vrlo kratka, ali iznimno osjećajna i simbolična.

Sastoji se od dvije pjesničke slike. Prva pjesnička slika ima motiv:

rujni cvjetovi. Epitet je “rujni cvjetovi”. U ovoj nam pjesničkoj slici govori

o prekidu sa svojom djevojkom – “Uvenuše rujni cvjetovi tvoje i moje

ljubavi.” U drugoj pjesničkoj slici nam govori o svojoj žalosti zbog tog

prekida:

 

“Nikad više

 Neću gledati

 Tvoja dva oka

 Duboka.”

 

Spretno se koristi inverzijom da bi dočarao atmosferu i ritam.

Stih je slobodan.

MJESEČINA

Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,

Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.

 

Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,

Gledao sam s tobom, u zanosu,

Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,

U rasvjeti mliječnoj i smijehu.

 

Oh, kakve li smo krhke igračke

U krvničkima jakim rukama!

 

Tuga me je, i ja sam posve sam:

Mjesečina večeras grob tvoj poliva.

Mjesečina večeras meni šapuće

Da tebe nema, i nema, zauvijek.

 

O, dugo, dugo, još dugo poslije nas

Tuđe će oči gledati kao što gledasmo i mi:

 

Naže se sunčani dan,

Večernje sjenke oduljaše;

Mjesec se pomalja

Iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini.

 

Sadržajna analiza:

Ovo je misaona pjesma o ljubavi, prolaznosti i smrti. Pjesnik se sjeća

lanjskog ljeta kad je promatrao isti mjesečev sjaj iznad hrastove šume,

kao i danas. Tada je pored njega bila voljena žena, a sad je nema.

Njen grob sada poliva mjesečina. Tada je bio sretan, a sad je tužan.

Metaforom o krhkim igračkama u krvničkim jakim rukama pjesnik

poručuje da smo žrtve sudbine. Sve je prolazno, tuđe će oči gledati

mjesečinu kao što smo je mi gledali. Mjesec će se uvijek pojavljivati,

izmjenjivat će se dan i noć, a nas neće biti.

 

U pjesmi su dva raspoloženja: lanjski zanos i smijeh, dvoje zaljubljenih na

klupi i današnja tuga, samoća i mjesečinom obasjan grob.

 

Stilska analiza:

Pjesma obiluje vizualnim pjesničkim slikama: u tamnom sjaju mjesec

rumen, izlazak punog mjeseca iza šume hrastove, u rasvjeti mliječnoj,

mjesečina grob poliva, večernje sjenke oduljaše. Tišina je, samo

mjesečina pjesniku šapuće. Ponavljanje riječi nema (nje) i dugo (još dugo

poslije nas) govori o neminovnom kraju i smrti. Ugođaj pjesme je tužan i

sumoran. Pjesma ima šest nejednako dugačkih strofa s nejednako

dugačkim stihovima, bez rime. Ponavljanje prva dva stiha na kraju

pjesme obrnutim redom govori o neumitnosti sudbine.

 

HOĆU LI UĆI U SOBU GDJE JE SAG?

Kad ispišemo punu pločicu računa,

Onda čitamo iz čitanke. Zatim

Gospodična pita. Tko ne zna ponoviti,

Ona ga uzme za kosu iznad uha i vuče,

Jer tamo najviše boli...

Nakon tog opere ruke,

I izmolimo naglas Očenaš.

U redovima idemo za njom,

Kraj općine, u dvorište njeno:

Kog više voli, taj se popinje

Na orah i trese, i poslije kupi;

A drugi čupaju travu izmeđ cigle,

Pred kućom, ili koprive kraj zida,

U dvorištu... Oh, što bih ja

Volio da me gospodična uvede,

Samo jedanput, u svoje sobe.

Kradomice, kroz prozor vidjeh:

Na zidu slike, puno slika...

A sat u staklu ne tuče neg pjeva...

A pod je šaren, pod zelenkast.

To je valjda na podu sag.

Izuo bih opanke, brzo,

I oprao noge, brzo,

Samo da sag ne uprljam.

Ali znam ja: ... Gospodična

Nikad neće mene uvesti

U lijepu sobu gdje je sag.

 

Sadržajna analiza:

Pjesma je napisana kao da ju je stvarno napisao dječak,

tj. onako kako bi je on ispričao. Govori o učiteljici i razredu,

pjesnikovu djetinjstvu, ali je to u stvari pjesma o siromaštvu i

socijalnim razlikama. Za dječaka je učiteljica netko jako, jako velik i

važan, netko do koga se ne može doći (u redovima idemo za njom).

Ona ima svoje dvorište, voćke i kuću. Njena se soba može vidjeti samo

kradomice kroz prozor. U sobi su slike, sat, pod šarenkast i zelen,

a na njemu sag. Dječak bi silno želio ući samo jedanput u tu sobu sa

sagom, a zna da neće ući nikada. Nikada ga učiteljica neće pozvati,

iako bi on izuo opanke i oprao noge da ne uprlja sag.

Dječak osjeća njezinu hladnoću. Ona pere ruke nakon potezanja za kosu.

Djeca joj uređuju vrt. Ona među njima pravi razliku (onaj koga više voli se

penje na orah i trese, a poslije i kupi).

 

U pjesmi su naglašene suprotnosti između siromašnog dječaka i

gospodične učiteljice koja ima lijepu kuću s lijepim stvarima.

Odnos između učiteljice i djece je strog i hladan, a dječak bi zapravo

silno želio da ga učiteljica vidi i da mu se onako ljudski obrati.

Stilska analiza:

Pjesnikov je jezik jednostavan, osjećajno snažan i topao, bogat vizualnim

pjesničkim slikama. Pjesnik se ne služi rimom. Pjesnik pjeva u prvom licu i

time nam dočarava da je on to sve osobno proživio. Stihovi se redaju kao

da nam dječak priča o svakodnevnim školskim događanjima.

 

RANO SUNCE U ŠUMI

U zelene krošnje uleti

Proljetni vjetar,

Mlad.

 

Sunčeve tanke strelice

Probodoše lišće

I grančice

I stabla:

Čitava se šuma zanjiha,

Zasja.

 

Rosnati cvjetovi,

Bijeli,

I listovi,

I male ptice,

Pozdraviše sunce

Veliko.

 

A sjenke granatih stabala

Narisaše

Kao prsti

Raznolike

Likove

Po travi

Na kojoj se blista rosa kao suze.

 

Sadržajna analiza:

Ovo je pejzažna pjesma u kojoj pjesnik jednostavno, ali duboko i snažno

izriče svoju povezanost s rodnom Slavonijom i njenim šumama. Pjesma je

puna proljetne vedrine. Život u šumi buja. Jutarnje sunce budi stabla,

ptice i cvjetove. Nestašan vjetar poigrava se krošnjama i čitava se šuma

njiše. Sjene grana ispisuju šare na rosnoj travi. Rađanje sunca u proljetno

jutro obećanje je novog života.

 

Stilska analiza:

Vizualne pjesničke slike dočaravaju nam boje šume (zelene krošnje, bijeli

rosnati cvjetovi, sjenke granatih stabala, likovi na travi, rosa kao suze).

Zvučne slike oživljuju zvukove šume (vjetar u krošnjama, njihanje šume

male ptice koje pozdravljaju sunce). Pjesma je pisana nevezanim stihom

nejednake dužine. Ritam pjesme dočarava buđenje života u šumi,

strujanje vjetra kroz grane i uzbuđenje šumskih bića zbog izlaska sunca.



Napomena za lijene:
Lektira se ne čita zato što mora da se pročita već se čita da bi čovjeku dala određeno obrazovanje o određenoj temi te ujedno poboljšala njegovu pismenost!

lektire-lektire @ 23:20 |Komentiraj | Komentari: 140 | Prikaži komentare
Mark TwainAmerički pisac i humorist, jedan od najvećih humorista u svjetskoj književnosti, prvi i najveći tipično američki pisac. Mark Twain ili pravim imenom - Samuel Langhorne Clemens rođen je 30. studenog 1835. godine u mjestu Florida u Missouriju. Kada mu je bilo četiri godine s roditeljima se seli u mjesto Hannibal. Tu je pohađao osnovnu školu. Nakon smrti oca 1847. godine pohađa tiskarski zanat. Kasnije je radio kao tiskar u Keokuku (Iowa), New York Cityu, Philadelphiji, Pennsylvaniji i drugim gradovima. Potom je bio kormilar na parnom brodu na rijeci Mississippi sve do početka američkog građanskog rata (1861. - 1865.).

Godine 1861. na kratko se kao dobrovoljac pridružio konjaništvu Konfederacije. Kasnije te godine pridružio se bratu u novoosnovanoj Nevada teritoriji gdje je radio u rudniku srebra. Godine 1862. postaje izvjestitelj novina Territorial Enterprise u mjestu Virginia Cityu (Nevada), da 1863. počinje pisati članke za iste novine pod pseudonimom Mark Twain. Na rijeci Mississipi ta fraza znači dva hvata duboko. Nakon preseljenja u Kaliforniju, točnije San Francisco 1864. godine susreće američke pisce Artemusa Warda i Breta Hartea koji ga podupiru u njegovu radu. Godine 1865. preradio je bajku koju je čuo na kalifornijiskim zlatnim poljima i objavio je pod naslovom The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County. Za nekoliko mjeseci djelo je postalo veoma popularno. Godine 1867. predaje u New York Cityu, a iste godine posjećuje Europu i Palestinu. Ta putovanja opisao je u knjizi The Innocents Abroad (1869.) koja preuveličava aspekte europske kulture, a koja je impresionirala američke turiste. Uskoro se (1870.) i ženi s Olivijom Langdon. Nakon kratkog boravka u gradiću Buffalo (država New York) mladi bračni par seli se u mjesto Hartfort u Connecticutu.

Većina Twainovih najboljih djela napisana je tijekom 1870.-ih i 1880.-ih u Hartfordu u vrijeme ljeta na farmi Quarry farmi, mjesta Elmira (država New York). Djelo Roughing It (1872.) potanko opisuje njegove rane pustolovine u doba kada je bio rudar i novinar. Pustolovine Tome Sawyera (1876.) slave djetinstvo u gradu na obali rijeke Mississipi. Dok djelo A Tramp Abroad (1880.) opisuje putovanje kroz Schwarzwald. Djelo The Prince and the Pauper (1882.) dječija je knjiga fokusirana na zamijenu identiteta u tudorskoj Engleskoj. Life on the Mississippi (1883.) kombinira autobiografski prikaz vlastitih iskustava kao rječnog pilota. Djelo Yankee in King Arthur's Court (Jenki na dvoru kralja Arthura) iz 1889. godine satira je na tlačenje ljudi u feudalnoj Engleskoj. The Adventures of Huckleberry Finn (1884.) nastavak su Tome Sawyera i to se djelo smatra Twainovim najboljim djelom. U knjizi je riječ o dječaku zvanom Huck koji bježi od svoga oca na splavi rijekom Mississipi s odbjeglim robom Jimom. Ovo djelo, između ostalog, daje čitatelju sliku života na rijeci Mississipi prije građanskog rata.

Godine 1884. osniva tvrtku Charles L. Webster and Company kako bi objavljivao svoja i djela drugih pisaca. Najpoznatije djelo koje je ta tvrtka objavila bili su Osobni memoari (dva sveska, 1885. - 1886.) koje je napisao američki general i predsjednik Ulysses S. Grant. Loša investicija u automatski pisaći stroj dovela je tvrtku do bankrota (1894.). Uspješna predavanja širom svijeta i knjiga koja je nastala na osnovu tih putovanja Following the Equator (1897.) otplatili su njegove dugove. Njegov rad u vrijeme 1890.-ih i 1900.-ih označen je rastućim pesimizmom i gorčinom, a koje je prouzročio njegov poslovni neuspjeh, a kasnije i smrt njegove supruge i dvije njihove kćerke. Značajna djela iz tog perioda su Pudd'nhead Wilson (1894.) - novela čija radnja je smještena na Jug prije građanskog rata i u kojoj se kritizira rasizam. U Personal Recollections of Joan of Arc (1896.) riječ je o sentimentalnoj biografiji. Kasnija djela uključuju dvije kratke priče The Man That Corrupted Hadleyburg (1899.) i The War Prayer (1905.). Riječ je o filozofskim, socijalnim i političkim esejima. Rukopis djela The Mysterious Stranger je nekompletan, djelo je objavljeno posthumno 1916. godine.

Twainov rad inspirairan je nekonvencionalnim Zapadom, a popularnost njegovih djela označila je kraj dominacije, u američkoj literaturi, pisaca iz Nove Engleske. Kasniji slavni američki pisci Ernest Hemingway i William Faulkner pozivali su se na Twaina kao na svoju inspiraciju. U posljednjim godinama svog života Twain je pisao manje, ali je često javno govorio o mnogim temama. Ostao je zapamćen i po odijelima s bijelim crtama koja je uvijek nosio u javnim nastupima. Primio je počasni doktorat Oxfordskog sveučilišta 1907. godine. Kada je preminuo ostavio je za sobom nedovršenu autobiografiju koju je 1924. godine objavila njegova sekretarica Alberta Bigelow Paine. U prvoj polovici 1990. gpronađen je izvorni rukopis Huckleberry Finna u Hollywoodu. Nakon dužeg povlačenja po sudu oko borbe za pravo vlasništva taj rukopis kao i drugi do sada neobjavljeni materijal dodjeljen je Buffalo i Erie Couny (New York) Javnoj knjižnici 1992. godine. Četiri godine kasnije (1996.) objavljeno je revidirano izdanje Huckleberry Finna uključujući i neobjavljene materijale.

Pri kraju možda je zanimljivo spomenuti kako je Twain bio i jedan od rijetkih prijatelja Nikole Tesle. Mark Twain preminuo je 21. travnja 1910. godine u mjestu Redding.




lektire-lektire @ 23:16 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare

Bilješke o piscu:

Mark Twain rođen je 1835. god. na Floridi u državi Missouri. Umro je 1910. god. Neka od njegovih djela su: Kraljević i prosjak, Doživljaji

Huckleberryja Finna.

Mjesto radnje:

Otok, Ilijanska obala 

Vrijeme radnje:

Ljeto

Likovi:

Fin, crnac, Tom, Douglas, tata, Bames, Joe, Harper, Ben, Huck…

Kratki sadržaj:

Dječak Huck imao je pijanog oca kojega je viđao jednom tjedno. Imao je prijatelja Toma Sawyera sa kojim se je puno družio. Njih dvoje su htjeli osnovati razbojničku bandu. Jedne noći je Huck Fin pomogao crncu Jimu da pobjegne. Došli su na jedan otok gdje je Huck bio kod jedne obitelji, a Jim je bio na splavi.  Huck je našao Jima i plovili su dalje rijekom tražiti Cairo. Kada su vidjeli da bezvrijedno traže dogovorili su se da će se vratiti doma i reći istinu. Kada su nakon dugog putovanja došli u grad Jima su zarobili. Kada su to saznali Tom i Huck probali su ga osloboditi, ali bez uspjeha. Prije smrti gospođica Watson oslobodila je Jima ropstva.


Citati iz knjige:
"Mislio sam o našem putovanju niz rijeku i za sve vrijeme bio mi je Jim pred očima. Na danu i u noći, nekad na mjesečini, nekad u buri, a mi plovimo, i razgovaramo, i pjevamo, i smijemo se. Nisam se mogao sjetiti bilo čega što bih mu mogao zamjeriti, nego posve obratno. Gledao sam ga kako drži moju smjenu poslije svoje, umjesto da me zove, kako bih ja mogao dalje da spavam... i kako mi je uvijek govorio dijete, i ugađao mi, i kako je za mene činio sve čega bi se sjetio i kako je uvijek bio dobar; i najzad se sjetih kako mi je bio zahvalan kad sam ga spasio rekavši onim ljudima da na splavu vladaju velike boginje..."

  • "- Slušaj, Jime, govori li mačka kao što govorimo mi?
- Ne, mačka ne govori.
- Dobro, a krava?
- Ne, ni krava ne govori.
- A govori li mačka kao krava, ili krava kao mačka?
- Ne, ne govori.
- Prirodno je i pravo da svaka od njih govori drugačije, je li?
- Razumije se.
- I zar onda nije prirodno i pravo da mačka i krava govore drugačije nego mi?
- Sasvim je tako.
- Dobro, a zašto onda ne bi bilo prirodno i pravo ako jedan Francuz govori drugačije nego mi? Odgovori mi na to!
- Je li mačka isto što i čovjek, Huck?
- Nije.
- Dobro, onda mačka i ne može da govori kao čovjek. Je li krava isto što i čovjek! - je li krava isto što i mačka?
- Ne, ona nije ni jedno ni drugo.
- Dobro, onda krava ne može da govori ni kao čovjek ni kao mačka. A je li Francuz čovjek?
- Jeste.
- E lijepo! Zašto onda ne govori kao čovjek? Dovraga! Reci ti meni to."

Napomena za lijene:
Lektira se ne čita zato što mora da se pročita već se čita da bi čovjeku dala određeno obrazovanje o određenoj temi te ujedno poboljšala njegovu pismenost!

 

lektire-lektire @ 23:09 |Komentiraj | Komentari: 280 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2008
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
198824
Index.hr
Nema zapisa.